Šta smisleno reći nakon ovakvog provoda?! Da kiša nije padala 3 dana bilo bi savršeno, ovako je bilo samo odlično. Akteri priče su: Glax, Mishel, Kela, Koshpa, Brane i Ivona...

Idemo redom...

Petak 4.7.2008.
Polazak je bio dogovoren za  8:00h jer smo dan ranije napunili naš tour van. Zadnje pripreme bile su u tijeku, ali naravno kako sve nebi išlo glatko i po planu, pokvario nam se auto. Nakon 2-3 sata iščekivanja selimo stvari iz vana u 2 auta i krećemo put Slovenije. Tijekom cijelog puta vrijeme se mijenjalo iz minute u minutu. Ulazimo u Tolmin i već na samom ulasku shvaćamo da se ovaj gradić doslovce tih 7 dana može zvati Meka metala, sve je podređeno Metal Campu. Nakon sređivanja papirologije smještamo se u kampu, rješavamo „tekuće probleme" i pravac main stage. Tamo nas je dočekala najveća bina, najbolji zvuk i najviše ljudi na jednom koncertu kojemu smo prisustvovali. Svoje setliste odsvirali su Six Feet Under i Carcass, a nakon njih dolaze In Flames. Popraćeni kišom odradili su svoju setlistu s pretežno novim stvarima koje nama, starijim fanovima, nisu po volji. Kraj nastupa obilježio je vatromet kao za Novu Godinu, sve u svemu jako profesionalno i na nivou. Vraćamo se  u kamp i zbog kiše i natopljenih šatora dio nas spava u autima.

 
Subota 5.7.2008.
Rano u jutro ja(r)ko sunce nas sve budi iz sna i taj prizor mislim da će svima zauvijek ostati u sjećanju. Krajolik je nešto što se ne može opisati riječima i fotografijama, to se jednostavno mora doživjeti. Područje kampa okruženo je ogromnim planinama koje čine svojevrsan prsten. Skupljamo stvari, opet rješavamo „tekuće probleme" i krećemo put plaže. Svi su nam pričali kako je Soča hladna kao led, ali naravno nebi mi bili Kutinčani da se sami u to ne uvjerimo. Vjerujte hladna je kao led, steže žile i reže noge i po nekim informacijama temperatura vode nije viša od 10°C. Povlačimo se u hlad i lagano pijuckamo isčekujući nastup naših susjeda iz kampa, belgijske grupe Creature, koji su publiku dobrano prodrmali obradom Ace Of Spades. Na main stageu odgledali smo nastupe finskih čelista Apocalyptice (koji su mene osobno najviše ugodno iznenadili), profesora matematike iz Švedske Meshugge te švedskih vikinga Amon Amartha. Nakon toga vraćamo se u kamp, neki na spavanac, a neki nastavljaju sa okrijepom.

 
Nedjelja 6.7.2008.
Umor prouzročen ogromnim količinama metala već je polako učinio svoje pa smo danas odlučili lagano chillat na plaži i čekati 15:00h kad su na talent stageu svirali naši Varaždinci Cold Snap. Kao i uvijek nastup pun energije, popraćen dobrim zvukom. Minus ide malom broju ljudi u publici. Vraćamo se u kamp koji je već dobrano prekriven crnim oblacima. Kako smo se spuštali do main stagea isčekujući poljske destruktore Behemoth, kiša je pojačavala tempo. Oko polovice nastupa većina opreme je bila uništena  i samim tim natjerala Behemoth da prekinu svoju svirku, a nas protjerala do obližnjeg šatora.

 
Ponedjeljak 7.7.2008.
Sunčano jutro za nas je predstavljalo dan D, dan našeg nastupa na Metal Campu. Iako smo to isčekivali par mjeseci, atmosfera u našem dijelu kampa je bilo opuštena. Zaputili smo se prema Soči gdje su iz lokalnog bara neprestano tukli Metallica, Slayer i Death, a usput smo imali jedan neugodan susret s zmijom. Povratkom u kamp vratilo se i loše vrijeme. Crni oblaci ponovo su okupirali nebo iznad Tolmina, a mi smo se nadali da će se nekako razvedriti prije našeg nastupa. Kako smo se pripremali za svirku tako je kiša pojačavala intenzitet. VIP kombi nas je prevezao do backstagea gdje smo se malo zagrijali uz „čašicu razgovora". Prvi dodir sa stageom je bio WOW! Šta ćemo mi zaista tu svirati?! Vrhunski uigrana ekipa, vrhunska oprema, razglas i rasvjeta, samo čeka na nas. Iako je kiša bila neumoljiva, 50ak najhrabrijih skupilo se ispred stagea, a još njih 100tinjak gledalo nas je ispod šatora. Nastup smo odradili poprilično dobro i nije bilo većih zamjerki, osim na kišu koja je prestala padati pred sam kraj naše svirke. U kampu smo nakratko proslavili nastup, ali brže bolje smo se spustili do main stagea gdje su nastupali Soilwork, a potom i velikani death metala Morbid Angel.

 
Utorak 8.7.2008.
Polako su se strasti smirile i malo smo rekapitulirali rad benda, odlučili uvesti neke promjene, nadamo se na bolje. U isčekivanju jedinog benda dana koji nas je sve zanimao, Arch Enemya, kratili smo vrijeme ispijajući Laško i sakrivajući se iza naših polomljenih suncobrana. Na kratko smo „ubili oko" i već je bilo 22:30, kad smo se odlučili spustiti do main stagea po zadnji put ove godine. Muški dio ekipe najviše je zanimao nastup vokalistice Arch Enemya, Angele, i mislim da nitko nije ostao ravnodušan. Nastup je bio na visokom nivou, iako se osobno ne mogu oteti dojmu da su ga odradili prek one stvari. Odsvirali su većinu novijih stvari i to samo u 50ak minuta.

Srijeda 9.7.2008.
I tako je došao dan našeg povratka. Stvari su bile spakirane, doručak obavljen u lokalnom restoranu i polako smo se zaputili pravac Kutine. Sve u svemu bilo je to jedno lijepo iskustvo (namjerno neću reci uspjeh) za jedan mali bend iz provincije i nadamo se da ćemo ga ponoviti i slijedeće godine. Ovom prilikom, još jednom bi se zahvalio svima koji su glasovali i kupovali karte od nas jer Vi ste ti koji ste nam ovo omogućili. Jedno veliko HVALA!